MDM 2016. / Predavanje Jasmine Uroda Kutlić: Kulturni krajolik na primjeru Lonjskog polja

Hrvatska posjeduje brojne vrste kulturnih krajolika, iako nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati, vrednovani i zaštićeni. Bez obzira na to što nisu prepoznati i zaštićeni zakonskim putem, postoje zabilježeni u literaturi i brojnim stručnim istraživanjima. Jedan od razloga da je prepoznavanje i zaštita kulturnih krajolika kao posebne vrste kulturnog dobra još uvijek na početcima jest činjenica da unatoč mogućnostima zakonske zaštite nije uslijedila podrobnija razrada kriterija i standarda njihova prepoznavanja, dokumentiranja i vrednovanja za potrebe upisa u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Jedan od njih je i park prirode Lonjsko polje.

 

Mozaički krajolik parka Lonjsko polje nastao je radom prirode i čovjeka. U njemu su inkorporirani očuvanost prirode, ugrožene i rijetke vrste bilja i životinja, tradicionalni način života i rada ljudi, te predstavlja jedinstveno “mješovito“ područje zaštićene prirodne i kulturne baštine. Čitav prostor parka prema stupnju očuvanosti izvornih naseobina i arhitektonskih struktura, krajobrazne, prostorne i morfološke kvalitete krajolika, zastupljenosti, brojnosti i očuvanosti naselja i povijesne arhitekture vrednovan je kao kulturni krajolik 1. kategorije.

Tradicijska arhitektura / predavač Slavica Moslavac/

 

Pučke starine, stambeni i gospodarski objekti u donjoj ili jugozapadnoj Moslavini predstavljaju ostatke nekadašnjeg načina gradnje kao i života u  tim prostorima. Po svojim obilježjima naslanjaju se na graditeljske tradicije susjednih krajeva, hrvatske Posavine i Turopolja. Priprosti su to prostori izgrađeni u dosluhu sa okolišom, bez laži i patetike i zato često dostojanstveni u svojoj jednostavnosti.

 

Kuća, trijem, čardak, korablja, najčešći naziv za nju je hiža ili iža, jedinstveno je to mjesto sveukupnosti postojanja obitelji ili šire zajednice. U njoj se odvijaju svi životni  procesi. U kući ili družinskoj hiži borave ukućani preko dana, a spavaju starci i djeca. Kuća je dom, prebivalište i utočište. Dvije su važne komponente za zajednički život: stol sa svetim i osobnim slikama, uspomenama iz prošlosti na zidu iznad njega i drugo, zemljana peć, mjesto pripremanja hrane i izvor topline. Bogate hrastove šume Turopolja, Posavine, Moslavine i Banovine nekada su davale obilje plemenite građe koju su anonimni tesari i rezbari koristeći stoljetna iskustva, znali pretvoriti u zadivljujuća djela pučkog graditeljstva, u zaista tople domove. 

 

Tradicijski način života poslije Drugoga svjetskog rata, sistematski i trajno gubi svoje dojučerašnje obilježje  odlaskom seoskog stanovništva u gradove kao i naglim razvojem seoskih sredina koje prihvaćaju novitete iz grada.