Mjesto: Muzej grada Zagreba
Vrijeme otvorenja: 14. srpnja 2026., 19 sati
Trajanje izložbe: 14. srpnja – 20. rujna 2026.
Autorice: Aneta Barišić i dr. sc. Ana Šeparović
Stručna suradnica: dr. sc. Tihana Puc
U utorak, 14. srpnja 2026. godine u 19 sati, u Muzeju grada Zagreba otvara se izložba Umjetničkog paviljona u Zagrebu Drezdenski dnevnik Anke Krizmanić.
Anka Krizmanić
Anka Krizmanić (1896–1987), pokazujući od najranije dobi interes za slikarstvo, prvu umjetničku pouku dobiva u zagrebačkoj pučkoj školi od nastavnice Olge Höcker te u Višoj djevojačkoj školi od Anke Bestall. Obrazovanje nastavlja 1910. u privatnoj slikarskoj školi Tomislava Krizmana i već te godine kao četrnaestogodišnjakinja izlaže na izložbi Nejunačkom vremenu u prkos Društva »Medulić«, održanoj u Umjetničkom paviljonu, i to uz bok najuglednijim imenima tadašnje likovne scene. Uza stipendiju Zemaljske vlade školovanje nastavlja u Umjetničko-obrtnoj školi u Dresdenu (1913–17), gdje uči raditi primarno u grafičkim i crtačkim tehnikama, a slikanju prema izravnu promatranju prirode i slobodnoj impresiji poučava je slikarica Margarete Junge. Ondje se druži sa slikarom Ottom Dixom, svojim školskim kolegom, istovremeno upijajući energiju i puls grada, u kojem je djelovanjem skupine Die Brücke formiran ekspresionistički pokret. Zadugo zaboravljena u hrvatskoj povijesti umjetnosti, retrospektivna izložba održana u Umjetničkom paviljonu 1986. smjestila ju je među najvažnije umjetnike hrvatskog modernizma. Ova izložba u organizaciji Umjetničkog paviljona i Muzeja grada Zagreba, u 130. godišnjici njezina rođenja i 40. godišnjici afirmacijske retrospektive u Umjetničkom paviljonu, potvrđuje njezino dosadašnje mjesto kao vrhunske ekspresionističke grafičarke, ali ga proširuje i na medij slikarstva. Time je simbolično zaokružen umjetnički put koji je započeo upravo u Umjetničkom paviljonu prije više od stotinu godina.
Drezdenski dnevnik
Što za hrvatsku povijest umjetnosti znači činjenica da se možda najistaknutija protagonistica hrvatske moderne umjetnosti formirala upravo u Dresdenu, jednom od ključnih središta europske avangarde na početku 20. stoljeća? To je pitanje polazište izložbe koja drezdenske godine Anke Krizmanić promatra kao razdoblje u kojem se oblikuju njezin umjetnički izraz i profesionalni identitet. Simbolično nazvana dnevnikom, izložba sažima skup iskustava: susreta s modernim velegradom, tamošnjim kulturnim životom i novim umjetničkim idejama, glazbom, kazalištem i plesom, ali i s neizvjesnošću ratnog razdoblja i kolektivnom traumom. Svojim vedutama, somnambulnim kompozicijama, portretima u kojima donosi likove u intenzivnim psihološkim stanjima, ratnim prizorima, kao i dosad nepoznatim ciklusom Majke, zgrčenih tijela i lica pretvorenih u maske očaja, dočarala je duh destrukcije i straha te beznađe ljudske egzistencije za Prvoga svjetskog rata. S druge pak strane autoportretima, ciklusima Ljubavnici i plesačica te modnim ilustracijama gradi reprezentaciju ženske emancipacije i nove žene; zauzimajući se za slobodu kretanja i iskazivanja autentičnih emocija, ekonomsku slobodu te žensko pravo na seksualni užitak, pregovarala je o društvenom položaju žene i umjetnice u dominantno muškom svijetu. Njezini rani radovi, istovremeno zapisi svakidašnjice i osobnog iskustva, tvore slojevitu sliku drezdenskog razdoblja kao ključa za razumijevanje cjelokupna opusa. Promatran iz perspektive Dresdena kao izvorišta ekspresionizma, rad Anke Krizmanić otvara nova pitanja o vrednovanju pojedinih medija tradicionalno povezanih s tzv. ženskim sferama djelovanja, transferima između hrvatske i europske umjetnosti na početku 20. stoljeća te o uspostavi, oblikovanju i revalorizaciji primarno maskulinih kanona hrvatske moderne umjetnosti.
