Koncepcija izložbe: mr. sc. Hela Vukadin-Doronjga
Oblikovanje izložbe: Bilić_Müller Design Studio
Oblikovanje plakata: Kruno Vlahović
Emocija, ekspresija, intenzitet, duhovna dimenzija, presudni su u iščitavanju cjelokupnog djela arhitekta Vladimira Turine. Avangardni izazov koji izbija iz njegova intenzivna stila života i djela nametnuo se tijekom istraživanja za ovu izložbu.
Vremenski okviri u kojima ga pratimo i promatramo su četrdesete, pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća ... totalitarizmi (fašizam, komunizam) – pojava različitih, a u biti, u svojim isključivostima, sličnih sistema koji su eskalirali ratom ... Općenito, vrijeme je to nepovjerenja, nesigurnosti i neizvjesnosti ... Zavladao je osjećaj izolacije. Sve je to Turina duboko i senzibilno proživljavao. Nije bio politički aktivan – partija ga nije smatrala ozbiljnim i sposobnim realizirati partijske zadatke, čemu je uveliko pridonio njegov nonkonformizam, iskorak. Time se potvrdio kao pravi predstavnik avangarde. Turina je bio svoj, a to znači da nije pristajao na brojne kompromise. U svojim tekstovima Turina demistificira društvo, smije se licemjerju, mediokritetstvu, pozerstvu, laži ...
Cilj izložbe nije bio prikazati sva djela, nego samo ona koja su paradigmatska – koja očituju Turinin stvaralački rukopis i po kojima je on prepoznatljiv. Stoga je težište dano na konstruktivizam i grafizam, kojima je ponajviše utjecao na svoje studente. Tijekom istraživanja nametnula se i literarna komponenta svojom bitnošću. Bilo je potrebno prikazati Turinu pomoću onih elemenata koje je sam inaugurirao. Kada je riječ o konstruktivizmu, to je rafinirani konstruktivizam estetike betona – Maillartove, Nervieve, niemeyerovske estetike – to je njegov životni san. Kada je riječ o grafizmu ili literaturi, to je eksplozija grafizma / grafije / sintakse / riječi. Kao predstavnik poslijeratnoga egzistencijalizma, Turina je okrenut sebi, čovjeku-individui. Tako su intonirani svi njegovi tekstovi, bez obzira na to jesu li stručno-teorijske ili privatne naravi. Takve su njegove skice (presjeci, tlocrti) s uvijek prisutnim ljudima u pokretu, koji nose svoje brige i probleme. Upravo tome je stremio u arhitekturi koja je: ... stvaralačko područje, toliko vezano za čovjeka i stepen njegove svijesti ... vezana uz čovjeka i individuu.
Prva razina prezentacije na izložbi obuhvatila je pet kraćih cjelina koje su kontekstualno polazište i temelj za razumijevanje dosega i značenja Vladimira Turine (Banja Luka, 1913. – Zagreb, 1968.) – izvanredni profesor, projektant, konstruktor, kritičar i teoretičar arhitekture i urbanizma, majstor grafizma, vrstan pedagog, lucidan literat. Ovdje je težište dano njegovoj literarnoj građi i emocijama. Tako su prvu grupu izložaka činili neobjavljeni rukopisi i prepiska, nastali u razdoblju između 1942. i 1944. U bijegu od ratne svakodnevice, Turina se posvetio prevođenju.
Pozitivne i negativne strane pedesetih i šezdesetih, te mnogi i danas aktualni problemi s područja arhitekture i urbanizma, iščitavaju se iz Turinine bogate bibliografije. Šezdesetih godina objavljuje seriju članaka u tjedniku Telegram, tematizirajući humane ambijente u suvremenom urbanizmu i arhitekturi. Na izložbi su bili prezentirani ključni, i danas aktualni tekstovi koji nas potiču na razmišljanje – gdje smo danas?
Baš kao u svojim tekstovima, tako je i u arhitekturi Turina prostornu dinamiku, mogućnost preobrazbe i metodu kontrasta podredio sadržaju i emociji (Centar za zaštitu majke i djeteta u Zagrebu). Turina majstorski rješava zahtjevne konstrukcijske zadatke stadionskih gradnji – njegov ključni projekt je Dinamov stadion u Maksimiru.
Centar za zaštitu majke i djeteta, Zagreb, Klaićeva ulica 16, 1953.-1956.
Stadion "Dinamo", Zagreb, Maksimir (Vladimir Turina, Eugen Erlich, konstruktor, Franjo Neidhardt), 1946.-1962.
Posebno važnu ulogu na izložbi imala je zvučna kulisa, a koja nije birana isključivo prema kriteriju vremena u kome je Turina stvarao i živio. Kriterij odabira bio je Turinin modus vivendi (duh, temperament – intenzivni stil života, sudbina iskoraka). Na izložbi su sve ove emocije bile pojačane izborom glazbe, spajajući halucinogene ritmove, iskonski zvuk garaže (garažnog rocka) i punka, a koje povezuje osjećaj izolacije, nonkonformizma, prelaska i hodanja "drugom stranom".
Turinina kvaliteta – moralna (samopreispitivanje, potraga za dobrim, pozitivnim) i intelektualna superiornost – iskorak (suprotstavljanje pozerstvu, kompromisima i mediokritetstvu) – rezultirala je ipak manjim brojem realizacija, jer mnogi mu, zavideći, nisu htjeli pomoći. Osjetljiv na ignoranciju i nepravdu, akumulirao ih je u sebi, a to je posve sigurno pridonijelo preuranjenoj smrti.
Hela Vukadin-Doronjga
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Katalog izložbe
Vukadin-Doronjga, Hela. Iskorak Vladimira Turine (iz fundusa Muzeja grada Zagreba).
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006.
Vezani publicirani radovi
Vukadin-Doronjga, Hela. Vladimir Turina: ‘Katkada treba govoriti istinu’ = Vladimir Turina: ‘Sometimes one needs to tell the truth’. // Čovjek i prostor. 53, 7-8(2006), str. 30-35.
Vukadin Doronjga, Hela. Projekt Oficirskog doma Vladimira Turine u Zagrebu iz 1937. godine, promatran u kontekstu više autorskih pristupa (1911.–1964.). // Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 32(2008), str. 305-318.
Vezani članci
Albaneže, Nikola. Interpretacija i izložbena komunikacija. // Zbornik II. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti. / urednica Irena Kraševac. Zagreb : Institut za povijest umjetnosti. Str. 233-236.
Kalle, Martina. Arhitektonski iskorak. // Vjesnik, 9. ožujka 2006., str. 42.
Kalle, Martina. Zaboravljeni projektant Dinamova stadiona. // Vjesnik, 11. i 12. ožujka 2006., str. 66-67.
Premerl, Tomislav. Hrabri iskorak u prezentaciji. // Vijenac, god. XIV, br. 315, 30. ožujka 2006., str. 15.
Matejčić, Barbara. Puno ideja i sukoba s investitorima. // Vjesnik, 2. svibnja 2008., str. 35.
