Izložba u povodu 40. obljetnice katastrofalne poplave u Zagrebu
Koncepcija izložbe: Zdenko Kuzmić
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Godina 1964. ostala je u pamćenju Zagrepčana po velikoj katastrofi koju je, nažalost, izazvala njima toliko draga rijeka Sava.
Nezapamćena poplava zahvatila je grad Zagreb i okolicu uz obale Save u noći s 24. na 25 listopada. Mutna vodena bujica pokazala je svoje lice, i pod tom hladnom jesenskom vodom, crnom kao noć nad njom, našlo se više od 6.000 hektara užega gradskog područja, na kojem stanuje oko 183.000 Zagrepčana.
Vodeno “more” u Zagrebu i okolici bile je dugačko punih 14 kilometara, a njegova najveća širina iznosila je 4 kilometra.
Oko 40.000 građana bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, 15.000 stambenih zgrada (oko 300 višekatnica) i 3.297 gospodarskih zgrada bilo je poplavljeno. Oko 10.000 stambenih jedinica postalo je potpuno neupotrebljivo za stanovanje, a 35.000 je teže ili lakše oštećeno. Stradalo je oko 120 privrednih poduzeća, a procijenjeno je kako je 13.000 učenika i studenata ostalo bez svog školskog “krova nad glavom”.
Računa se da je uništeno 65% opreme i materijala građevinske operative i industrijsko-građevinskoga materijala. Stradalo je 2 km autoputa, a poplavljeno je oko 350 kilometara autocesta. Znatno su oštećeni mostovi kod Jankomira i Jakuševca, oštećena je ili uništena 81 trafostanica...
Šteta je bila golema. Poplava je teško ranila Zagreb, ali sjedinila je ljude u nastojanjima da izdrže i jedan drugome pomognu u nevolji.
Gledajući s današnjih pozicija, možemo reći kako je ova nesreća ušla u gradsku povijest po doista iznimnoj karakteristici – ima i svoju pisanu povijest-kroniku. Ta posebnost nije samo dokument jedne od najvećih nevolja koja je u pisanoj povijesti zadesila Zagreb, nego je i svjedočanstvo koje u mnogo čemu može odgovoriti na mnoga pitanja koja si mi danas postavljamo, na ona ista koja su, netom nakon poplave, sa čuđenjem postavljana kako u nas, tako i u inozemstvu. Kako to da vodena stihija, harajući vrlo napučenim područjima relativno velikoga grada, nije izazvala ozbiljniju paniku stanovništva i kako to da je prema njezinoj snazi bilo relativno malo ljudskih žrtava? Upravo u kratkim bilješkama te kronologije, vođene u dežurnoj sobi Gradskog štaba za obranu od elementarnih nepogoda, možemo naći odgovore za sve kritične dane, one koji će od 24. do 27. listopada promijeniti poznatu nam sliku grada. Događaji opisani u kritičnoj noći od nedjelje na ponedjeljak i u kritična dva dana poslije toga, odnosno od 25. do 27. listopada, svjedoče o organiziranim naporima ovoga grada u nastojanjima da se spasi sve što se spasiti moglo.
Zdenko Kuzmić
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Katalog izložbe
Kuzmić, Zdenko; Ljudevit Tropan. Poplava u Zagrebu 1964. godine.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2004.
Vezani članci
Trkulja, Božidar. Obljetnica bez proslave. // Vjesnik, 23. listopada 2004., str. 14.
Petrovčić, Gordana. Urbani dio Zagreba siguran od poplava. // Vjesnik, 26. listopada 2004., str. 21.
Kimura, Naoko; Yosuke Yamashiki; Ivica Kisić. A Study on Tools towards Awareness-raising for Disaster Risk Preparedness and Building Resilience in Zagreb, Croatia. // Annuals of Disaster Prevention Research Institute, Kyoto University 57, 56B(2013), str. 103-108.
