Arheološki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Gradski muzej Vinkovci, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Koncepcija izložbe: dr. Aleksandar Durman
Velika arheološka iskopavanja u nas su sve rjeđa. Ona malobrojna uglavnom su zaštitnog karaktera.
Gradski muzej u Vinkovcima dosljedno provodi zakonsku obvezu zaštite arheoloških lokaliteta pa su na području Vinkovaca dosad ostvarena najveća arheološka istraživanja u Hrvatskoj. Jedno je od takvih vodio Arheološki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu kojem je Gradski muzej u Vinkovcima povjerio vodstvo, osiguravši mu sve uvjete za iskopavanja.
Predmeti postavljeni na ovoj izložbi su s velikog prethistorijskog nalazišta koje je iskopavano 1977. i 1978. godine, a već je otprije poznato kao Vinkovci – Tržnica. Na mjestu današnjeg hotela u Vinkovcima, uz samu rijeku Bosut, nalazio se prostrani povišeni plato (60 x 60 metara), koji se jednim krajem strmo rušio u rijeku.
Plato je ljudskom rukom podignut brežuljak (tel), a rezultat je kontinuiranog života tijekom više tisućljeća. Građenje zemunica i kuća, pokopavanje mrtvih, ukopavanje ostava i otpadnih jama, gorenje i rušenje pojedinih objekata ili čitavog naselja podigli su ovaj prostor za četiri metra. Položaj je bio pogodan za naselje jer je imao višestranu prirodnu zaštitu, s dvije strane ograđen rijekom i dubokim prirodnim zaljevom, a s treće ušćem potoka Ervenice.
Od početka mlađeg kamenog doba (starčevačka kultura) i bakrenog (u većem dijelu njegova trajanja), do u rano brončano doba (vinkovačka kultura), ovaj se plato razvijao kao kompaktna jezgra prethistorijskoga grada.
Stručnu i znanstvenu problematiku lokaliteta, neposredno nakon iskopavanja 1978. godine, sažeo je prof. dr. Stojan Dimitrijević:
"Pokusna iskopavanja vodio je 1962. na tom objektu Arheološki
institut Filozofskog fakulteta. Iskopavanja u 1977./78. godini vodili
su S. Dimitrijević i A. Durman, na površini od 2.170 m2. Iako se radilo
o zaštitnom iskopavanju, skidani su otkopni slojevi do 15 cm, a nakon
svakog otkopa snimljen je horizontalni plan iskopane površine, dok su
vertikalni profili uzimani na svakih 4 m distance.
Najstariji stratum A dijeli se na dva horizonta A-1 i A-2. U sjevernoj i
zapadnoj zoni površine A-1 horizont zastupljen je linear-B-stupnjem
starčevačke kulture, dok je horizont A-2 prezentiran spiraloid-B-stupnjem
iste kulture. To znači da je u ovom naselju zastupljen najstariji i najmlađi
stupanj klasične starčevačke kulture. U južnoj zoni je prisutan samo
spiraloid-B-stupanj starčevačke kulture. U grobu 3 ove zone (starčevački
ukop) nađeni su ranovinčanski prilozi (dvije posude, Vinča A).
Sljedeći stambeni horizont pripada vučedolskoj kulturi. No, ispod ovog
stratuma, tj. u poststarčevačkom humusu i djelomično u starčevačkom
stratumu (u prosjeku na dubini od 2,0 do 2,5 m) nađeni su u gotovo
ravnomjernom proporcionalnom odnosu lasinjski i salkucansko-bubanjski
nalazi, a i nešto bodrogkeresturskih, te dva badenska predmeta. Lasinjski
nalazi pripadaju ranom II-B stupnju, salkucanski stupnju II-C/III, a
bodrogkeresturski stupnju I. Nema nikakvih tragova građevinske djelatnosti,
nikakvih jama ili bilo kakvih ostalih stambenih elemenata. Ovdje se moralo
raditi o prisustvu jedne miješane, lasinjsko-salkucanske nomadsko-stočarske
populacije, koja je tu boravila samo kratko vrijeme.
Vučedolski stratum (B) dao je nalaze stupnja B-2 ove kulture. Na taj je način,
a prije svega zahvaljujući obilju reprezentativnih nalaza, taj stupanj danas
jednako dobro definiran kao i B-1 stupanj preko nalaza sa samog Vučedola.
Vučedolski stratum bio je preslojen horizontima vinkovačke kulture. Horizonti
C-1 i C-2 prezentiraju stupanj A ove kulture, dok horizont D-1 predstavlja B-1
stupanj vinkovačke kulture. U horizontu C, dakle u vrijeme stupnja A vinkovačke
kulture, nađeni su i nalazi najmlađeg stupnja vučedolske kulture (C stupanj), pa
se na taj način kasna vučedolska kultura treba djelomično sinkronizirati s ranom
vinkovačkom kulturom, što je napose važno za vremensko vrednovanje vučedolskog
horizonta na Ljubljanskom Barju, koji u stilskom smislu korespondira s citiranim
nalazima iz Vinkovaca.
Dio vučedolskih nalaza je već objavljen (Praistorija Jugoslavije, III, Vjesnik AMZ
X-XI/1977-78), dok je izvještaj o lasinjsko-salkucanskom horizontu u štampi
(Osječki zbornik)."
Zahvaljujući obilju materijala i podataka što ih tako opsežna iskopavanja donose, velikim su se dijelom mogli rekonstruirati dnevni život i običaji prethistorijskoga "grada" na Bosutu.
Pored stručnjaka Arheološkog zavoda u ovom su poslu sudjelovali i brojni studenti koji su realizirali i cjelokupnu konzervaciju nalaza. Njihovo je sudjelovanje potaklo i nešto slobodniji pristup postavu ove izložbe.
Aleksandar Durman
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Durman, Aleksandar. Primjer prethistorijskog grada u Panoniji.
Zagreb : Arheološki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu ; Vinkovci : Gradski muzej u Vinkovcima, 1984.
[presavitak]
Vezani publicirani radovi
Šterk, Slavko. Izložba zbog ljubavi. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske. 34, 3-4(1984), str. 7-8.
Ostali vezani članci
Prethistorija na tlu Vinkovaca. // Vinkovački list, god. XXXII, br. 23 (1655), 15. lipnja 1984., str. 9.
