Muzej grada Zagreba, gostovanje u Muzeju grada Rijeke
Koncepcija izložbe: Željka Kolveshi
Multimedija: mr. sc. Maja Šojat-Bikić
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Što više reći o djelu i životu Anke Krizmanić nakon djela dr. Ivanke Reberski? Kao rezultat njezina istraživanja iza nas je kritička retrospektivna izložba Anke Krizmanić u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, priređena u jesen 1986. godine, i monografija Anka Krizmanić, objavljena 1993. godine, kojom je ovoj slikarici definitivno odredila mjesto u hrvatskom slikarstvu. Stručnjak za hrvatsko moderno slikarstvo dvadesetih godina, Ivanka Reberski kritički je komparativnim pristupom vrednovala i doprinos Anke Krizmanić realizmima-dominantnoj stilskoj odrednici toga razdoblja.
No prvu izložbu kojom je započelo reafirmiranje Anke Krizmanić priredio je dr. Josip Kovačić 1985. godine u Galeriji Društvenog doma “Trešnjevka”. U svom tekstu – “U Dresdenu ... je zavoljela i izražavanje litokredom, i ostala je vezana za taj smolasti materijal kroz cijeli život. (...) Kroz cijeli se opus Anke Krizmanić toliko provlači eksperimentiranje tom ‘kredom koja se ne briše’, da bi se samo od njenih litokreda mogla napraviti zanimljiva izložba o izražajnim mogućnostima tim materijalom” – Kovačić je predvidio sljedeću izložbu na kojoj su bili izloženi i neki crteži iz mape Zagreb (Galerija “Ulrich”, 1985.).
Na izložbi u Muzeju grada Zagreba, prvi put na jednome mjestu bilo je izloženo svih 50 crteža iz mape Zagreb. Premda oni čine mali i, samo, stoti dio bogatog umjetničkog opusa Anke Krizmanić, podastirući se pred nama, oni pozivaju na izazov kako koncipirati izložbu da u svom fokusu predstavi jedno lice identiteta Zagreba dvadesetih godina 20. stoljeća, odnosno likovno djelo čije šire značenje nadilazi čistu umjetnost i pripada kulturnoj povijesti grada.
U prirodi svakoga grada je da bude poseban, što izražava duhom i atmosferom kojom zrači. Mapa crteža Anke Krizmanić zrači objedinjenom posebnošću likovnog izričaja. Ona nam je u svojim crtežima ostavila duh i ozračje jednog dijela Zagreba, onako kako ga je ona doživjela svojom intimnom vezanošću za taj kutak velikoga grada. Tako se njezina osobna povijest poistovjetila s poviješću grada. Stoga je doživljaj njezinih crteža otkrivanje znakova grada, umjetničke poruke vremena u kojem su oni nastali, i posebno, u odnosu autorice i zbilje u kojoj su nastali. Njihovim interpretiranjem i uokviravanjem u životopis autorice željeli smo djelomično pokazati njene interese kroz motive koji su je zaokupljali kao slikaricu.
Slika grada je mnogo slojevitija i drukčija od same reprezentacije kao uvaženog subjekta tradicionalnog umjetničkog medija. Crteže smo shvatili kao izvor, na osnovi kojeg se može rekonstruirati i očitati povijest. Identitet jednog dijela urbanog mjesta ponudio nam se u iščitavanju ikonografije grada iza koje stoji mnoštvo podataka.
Originalni crteži komplementarno su popraćeni rekonstruiranom pričom o mjestu i osobama u ladanjskoj zoni sjevera Jurjevske ulice koja se nastanjuje istovremeno s Ankinim dolaskom u Zagreb, točnije najbližem susjedstvu i mjestu same autorice u njemu, u kratkom razdoblju koje se podudara s nastankom njenih crteža. Iako realistični, crtežima impresije usporedno smo postavili pendant motiva u fotografiji, i nacrtima pokušali prikazati taj dio Jurjevske ulice u kome se zbila ova povijesna i umjetnička crtica.
Željka Kolveshi
Slike s izložbe
Vezani članci
Valerjev, Nela. Slikana kronika iz Jurjevske ulice. // Novi list, 18. svibnja 2002., str. 23.
