Izložba u okviru akcije “Predmet mjeseca”, u povodu stote obljetnice Muzeja grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Marina Perica Krapljanov
Predmeti koje prezentiramo u listopadu u okviru akcije “Predmet mjeseca” ulični su automati iz tridesetih godina 20. stoljeća. Iako je nemoguće precizno odrediti njihovo porijeklo ili mjesto proizvodnje, nedvojbeno su se nalazili na zagrebačkim ulicama. Jedan takav automat bio je smješten na uglu današnje Masarykove ulice pa su naše (pra)bake i djedovi, kao djeca (ali i već odrasli ljudi), mogli kupovati “najfinije čokoladice”, “kisele bombone” i “karamele” ubacivanjem kovanica u prorez automata.
Ulični prodajni automati imaju dugu povijest. Grčki matematičar Heron iz Aleksandrije, autor nadaleko poznate Pneumatike, začetnik je automatiziranog oblika prodaje kojim se uklanja potreba za prodavačem; godine 215. pr. Kr. izumio je stroj koji je snabdijevao kupca “svetom vodom” iz egipatskih hramova nakon što bi se u nj ubacila kovanica. Bez obzira na dugu povijest, prodajni su automati zaživjeli u punoj mjeri tek u razdoblju snažne industrijalizacije tijekom 19. stoljeća.
Prvi automat za komercijalnu uporabu proizveden je u Londonu u osamdesetim godinama 19. stoljeća, a služio je za prodaju razglednica. Richard Carlisle, engleski nakladnik i vlasnik knjižare, izumio je automat za prodaju knjiga. Oko 1888. godine tvrtka Thomas Adams Gum Company započinje postavljanjem automata za prodaju tutti-frutti žvakaćih guma na postajama njujorškoga metroa. Godine 1907. nastaje najpoznatiji i najprodavaniji proizvod koji se distribuirao putem uličnih automata – žvakaća guma u obliku kuglica različitih boja.
Današnji automati omogućuju prodaju niza potrošačkih dobara: pića, poštanskih maraka, razglednica, cigareta te čak i različitih obroka.
Muzej grada Zagreba kupio je tri ulična automata od gospodina Nikole Zagrovića 2001. godine. Desetljećima se ti automati nisu koristili, njihovi mehanizmi nisu funkcionirali, kućišta su bila u lošem stanju, bili su neprimjereno pohranjeni što je na njima ostavilo tragove vremena. Morali su se restaurirati, a restauracija je obavljena u muzejskoj preparatorskoj radionici. Stjepan Bogec, pomoćni preparator, popravio je mehanizme, dok je Tihomir Stančec, viši muzejski tehničar, uredio kućišta kako bi muzejski posjetitelji mogli uživati u “najfinijim čokoladicama”.
Izlažući ove predmete, namjera nam je upozoriti na naizgled obične predmete i sitnice iz svakodnevnog života. Njihov trenutni izgled možda ne ukazuje na njihovu važnost, ali ispravno pohranjeni i restaurirani oni stvaraju povijest svakodnevice i prenose značenja i poruke budućim naraštajima.
Marina Perica Krapljanov
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Vezani članci
Perica Krapljanov, Marina; Hela Vukadin-Doronjga. Prvi put otkrivamo predmete koje još niste vidjeli... // Zagreb moj grad. 1, 6(2007), str. 28.
Žalac, Dubravka. Dinar za čololadicu. // Vjesnik, 19. listopada 2007., str. 37.
