Izložba u okviru akcije “Predmet mjeseca”, u povodu stote obljetnice Muzeja grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Zrinka Jelčić
Rudolf Matz
Rudolf Matz (Zagreb, 1901.- 1988.), značajna ličnost glazbenog života Zagreba 20. stoljeća, bio je skladatelj, violončelist, pedagog, dirigent i zborovođa, sposoban organizator, a uz to i pisac udžbenika, teorijskih radova te stručnjak na polju muzikoterapije. U mladosti je bio vrhunski atletičar, državni prvak i pobjednik međunarodnih mitinga. Iz njegove opsežne biografije razvidno je da je bio svestran čovjek iznimne energije i talenta.
Ljubav prema glazbi, (snažno ga je privlačila još od djetinjstva), bila je pokretač cijelog njegovog života: djelovao je kao glazbenik tijekom više od šest desetljeća – od 1920. pa sve do smrti, družio se s glazbenicima, kako onim eminentnima tako i amaterima, a njegova je supruga Margita bila pijanistica, profesorica klavira i čembalistica.
Skladao je oko petsto djela; zborskih, komornih, djela za violončelo, klavir, orkestar te djela crkvene glazbe.
Kao mlad glazbenik osnivao je u Zagrebu brojne zborove, od kojih je najznačajniju ulogu imao zbor Glazbenog društva intelektualaca (GDI), 1919. Često je bio i njihov dirigent, pa je u to vrijeme najviše skladao zborna djela.
Tridesetih godina 20. stoljeća Matz je bio u središtu glazbenih zbivanja: bio je tajnik, zborovođa i predsjednik Hrvatskog pjevačkog saveza, osnovao je Smotru za promicanje narodne kulture Sklad (1931.), uređivao njezin časopis (1932.-1938.) i bio violončelist u istoimenom gudačkom kvartetu. Osnovao je Zagrebački komorni orkestar i Zagrebački komorni zbor (1937.-1941.) koji su utemeljili tradiciju komornog muziciranja u Zagrebu.
Bio je profesor violončela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1940/41. i 1950.-1972.), a velik je međunarodni ugled stekao svojom pedagogijom violončela koju je objedinio u opsežnom djelu Prve godine violončela u 32 sveska (1948.-1962.). Pozivan je za člana žirija najprestižnijih čelističkih natjecanja u Moskvi i Firenzi. U monografiji Rudolf Matz – Cellist, Teacher, Composer koju je 1996. objavila američka muzikologinja Margery Enix u nakladi Dominis Music iz Ottawe, potvrđeno je njegovo mjesto i značenje u pedagogiji violončela uopće.
Donacija Muzeju grada Zagreba
Rudolf Matz i njegova supruga Margita željeli su budućim naraštajima ostaviti u nasljeđe neposredan trag o svom glazbenom djelovanju. Odlučili su darovati Muzeju grada Zagreba stan u Mesničkoj ulici 15 na drugom katu (koji je desetljećima bio njihov dom) i svoju bogatu ostavštinu. Darovnim ugovorom (sklopljenim s Margitom Matz 1989. ) Muzeju je pripala izuzetno vrijedna donacija. U stanu koji je bio poznat po susretima glazbenika i kućnim koncertima (1967. Matza je posjetio i slavni violončelist Mstislav Rostropovič) uredit će se memorijalna zbirka Margite i Rudolfa Matza.
Uz violončelo, klavir i čembalo na kojima su oni vježbali i svirali na koncertima, u njemu je sačuvan pravi glazbeni arhiv. U ostavštini su rukopisi, prijepisi i tiskana izdanja skladbi Rudolfa Matza te pisani i tiskani dokumenti koji su značajni za povijest hrvatske glazbe 20. stoljaća, bogata korespondencija, biblioteka, fotografije, diplome i priznanja. Umjetnički predmeti u stanu dijelom pripadaju obiteljskom nasljeđu. Sjećanje na Rudolfa i Margitu Matz čuvaju njihovi portreti i poprsja odlivena u bronci. Matz je redovito pisao dnevnik – svojevrsnu kroniku glazbenih događanja s fotografijama, novinskim člancima, programima koncerata te posvetama sudionika tih zbivanja. Na kraju godine je, uz čestitke, slao prigodne okružnice u kojima je prijatelje i suradnike podsjećao na njemu važne događaje minule godine. U njima otkrivamo kakav je uistinu bio Rudolf Matz. Poznat kao srdačan i neposredan suradnik, duhovit, u dubini duše bio je sklon introspekciji i osjećaju da više pripada društvu u cjelini nego samome sebi.
Violončelo
Prema Rudolfu Matzu na njegovom je instrumentu stoljeće ranije svirao prvi nastavnik violončela u Zagrebu Ivan Oertl, koji je u školi Glazbenog zavoda predavao od 1852. do 1889. godine.
Matz je bio vrhunski izvođač na violončelu i znatno je unaprijedio njegovu pedagogiju. Počeo je učiti violončelo 1912. u školi Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda kod Umberta Fabbrija, jednog od utemeljitelja Zagrebačkog kvarteta (1919.). Na Muzičkoj akademiji privatno ga je podučavao Juro Tkalčić, violončelist i skladatelj. Svojim najzaslužnijim učiteljem Matz je smatrao čovjeka koji ga je “uistinu naučio svirati violončelo” – češkog violinista Vaclava Humla.
U okviru Glazbenog društva intelektualaca osnovao je 1931. istoimeni kvartet i bio njegov član. U razdoblju od 1938. do 1948. gudački je kvartet nastupao pod imenom Sklad, a uz klasični repertoar izvodio je djela hrvatskih skladatelja, posebice onih okupljenih u istoimenoj zadruzi nezavisnih autora.
U djelima koje je skladao za violončelo, pretežito u kasnijem stvaralačkom razdoblju, Matz je vješto povezao folklorni melodijski sadržaj i klasičan način obrade, a prihvatio je i novija dostignuća.
Zrinka Jelčić
Vezani članci
Babić Višnjić, Snježana. Prvi violončelo grada. // Vjesnik, 23., 24. i 25. lipnja 2007., str. 34.
