Muzej grada Zagreba, gostovanje u Konzulatu Republike Hrvatske, Subotica
Koncepcija izložbe: Ivan Ružić
Suradnica: mr. sc. Maja Šojat-Bikić
Izbor razglednica možete razgledati odabirom opcije Izlošci na lijevoj strani zaslona.
Podno Gradeca i Kaptola nastao je tijekom 19. stoljeća Donji grad, stvorivši tako jezgru iz koje je Kraljevski i slobodni glavni grad Zagreb prerastao u hrvatsku metropolu.
Planska urbanizacija Donjega grada najavljena je Redom gradjenja za zemaljski glavni grad Zagreb 1857. godine, koji detaljno propisuje sve elemente za oblikovanje grada.
Povijesno i prometno značenje Zagreba, koji postaje političkim i gospodarskim središtem države, iskazano je u obrazloženju Prve generalne regulatorne osnove Zagreba 1865. godine.
U tehničkom dijelu Osnove projektirane su buduće ulice i trgovi u pravilnom rasteru, koji zaprema prostor između Savske i Petrinjske ulice te Ilice i Vlaške, sve do planiranoga gradskog perivoja na jugu, uz željezničku prugu.
Potkraj sedamdesetih godina 19. stoljeća, izgrađena je palača Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – HAZU) na Zrinjevcu, koja je postala modelom arhitektonskog spomenika u središnjoj osi trgova. Zbog nagle izgradnje grada, koju je među inim pospješio i ubrzao i jaki potres (1880. god.) predložena je 1887. godine nova regulatorna osnova, kojoj je polazište bilo već prije određeno koncepcijom Novoga trga (Zrinjevca) na istočnoj strani. Najvredniji dio tog novog urbanističkog programa pravilan je sustav ulica na istoku i zapadu omeđen trgovima s perivojima, koji su na jugu već od 1889. godine povezani Botaničkim vrtom u zatvorenu cjelinu, tzv. zelenu potkovu. Taj monumentalan i reprezentativan projekt znači najviši domet historizma u nas. Njime je ostvaren jedinstven urbanistički i arhitektonski sklop poluprstena na kojem se, u duhu kulture zagrebačkog utemeljiteljskog razdoblja, nižu po sredini trgova reprezentativni javni objekti kulture i znanosti a na obodnim zonama trgova sagrađene su palače u stilu najboljeg europskog historizma.
Realizacija najboljih arhitektonskih akcenata ostvarena je na prijelomu 19. i 20. stoljeća, u vrijeme načelnikovanja Zagrebom Adolfa Mošinskog (1892-1904). Premda su mnoge javne i privatne palače izgrađene i prije njega, stvarna raskoš metropole dosegnuta je upravo u njegovo vrijeme. Istodobno u Zagrebu je djelovao velik broj izuzetno nadarenih i sposobnih arhitekata i graditelja: Milan Lenuci, gradski inžinjer, Isidor Kršnjavi, predstojnik vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu od 1891-1896. godine te Herman Bollé, arhitekt koji je oblikovao gotovo sve važne zagrebačke vizure, čijim se izgledom i značajem i danas ponosimo.
Vrijeme Mošinskog obilježeno je na komunalnom planu izvedbom gradske kanalizacije (1892.-1895. god.), prelaganjem potoka Medveščaka (1895.-1898. god.) kada je izvršeno i proširenje vodovoda. Glavni je kolodvor sagrađen 1892. godine, Hrvatsko zemaljsko kazalište 1895. a iste je godine dovršen i Školski forum. Time je značajno zaokruženo djelovanje zaslužnog gradonačelnika, kojeg su naslijedili isto tako uspješni Vjekoslav Heinzel (gradonačelnik od 1920. do 1928. god.) i Većeslav Holjevac (predsjednik Skupštine grada od 1952. do 1963. god.), čime je urbanistički i konceptualno osmišljen grad koji je 1991. godine postao glavni grad neovisne Republike Hrvatske.
Ivan Ružić
